Večnost ,radost , tuga u cvetu višnje.
Jedan beli cvet osuđen na ljubav.
Osuđen na težinu postojanja ,
u sebi nosi sve blagodeti ovog sveta.
Tihi nespokoj prolaznosti , breme
postojanja i lepotu svega sto vapi za suncem.
Sto vapi za komadom sreće , nečim sto
treba da ga uzme da ispuni misiju na ovom svetu,
sakrije lepotu u jedan pupoljak , jedan plod.
Jedna esencija života koju svi volimo.
Jednu lepotu vrtova i ukras voćnjaka.
Jedan dar nama smrtnicima ,jedan nakiseli
poklon deci musavih usta koji se penju na nju.
Kiselih grimasa ,musavi i flekavi ..srećni i
zadovoljni ,cili ,bezbrižni i radosni...
Višnja....
Нема коментара:
Постави коментар