
Zagrli me još jednom i pokušaj se setiti.
Pokušaj misliti kao nekada pre.
Pročešljavam rukom kroz slapove
tvoje crne kose , više ne znam šta osećam.
Pokušaj sad nemir da oteraš iz mene ,
sada dok zurim u plamičak u tvojim očima
nije isto kao pre....
Ništa mi više ne pomaže da zaboravim sve.
Sve ovo sada liči na jednu veliku igru
u kojoj nema pobednika.
I dalje se grčenjem mišića i
škriputanjem vilica branimo od istine ,
da smo nestvarni , da smo odnekud pobegli ,
io da smo sada sami...
Očajnički pokušavam da ti skinem
bore s lica i da te volim kao nekada.
Нема коментара:
Постави коментар